Журнал

Kuk kuk dupe v0.1

lyrics / tekst:
- - - -
noge su u guzici i
ruke u ramenima a
kukovi su tu da
pokreneš te ruke, noge, kukove i
dupe
- - - -
trivia: treći pokušaj s istim stihovima... vocoder je microKorgov.. tri tona.. lijen sam i imam mali kabel pa moram microKorg postaviti preko ostale opreme nahero i onda tako iskrivljen i rastegnut tipkam microKorg i guram glavu uz mikrofon...

i dalje ne uspijevam uvježbavati repertoar za koncert nego radim nove pjesme... nadam se da je ray kurzweill u pravu i da ima dovoljno vremena za sve ;)

Stizem... ponekad... ponesto... v0.3

lyrics / tekst:
- - - -
stižem...
ponekad...
ponešto...
- - - -
trivia: nimalo trivijalna stvar.
nagradno pitanje: da li je kašnjenje u refrenu namjerno?

Nikako da ubodem neku pjesnicku sliku v0.7

lyrics / tekst:
- - - -
nikako da ubodem neku
pjesničku sliku
detalji mi promiču
ali stihovi se nižu
- - - -
trivia: kupio sam microKORG ;)
nisam mogao naći nikakav defaultni ritam na RC-50 koji bi pasao..
tema svirana na gitari nastala je na akustičnom bassu u berlinu u k77 za vrijeme Chaos Communication Congressa...
ovo je prva uploadana stvar nakon 08Aug11 i prva stvar nakon koncerta... stižem, ponekad, ponešto ;)

ili:
sretna nova godina!

u 2009. ću održati nekoliko koncerata.

osim priča o zanimanju voditelj/ica, dubini uvida u emocionalni život u 'narodnjačkim' pjesmama, prepričat ću i zabavnu priču o mići iz šabca koji u sai babinom selu govori o božjem čudu gdje ispaljeni metak ne završi u srcu njegovog neprijatelja već u džepiću košulje odbijen od ogromnog zlatnog krsta kojeg je neprijatelj dobio od tajanstvenih pravoslavnih sveštenika.

u 2009. nastavit ću s poslovnim modelom plaćanja i nagrađivanja za poklanjanje pažnje mom radu.
slogan: "jer vaše je vrijeme meni skupo!"

tekst koji mi se svidi platit ću 20EUR. kako sam super duhovit i previše tašt tekstovi sa strogim i kritičkim stavom imaju veće šanse za financijsku transakciju. prepoznam li previše zajedljivosti i zlobe u tekstu radije ću napisati isti takav odgovor nego se rastati od 20EURa. slogan: "jer moje je vrijeme meni neprocjenjivo!"

na svakom koncertu objavit ću koliki mi je honorar, možda budem i lagao o cifri, i ponuditi pola tog honorara za *meni* najbolji osvrt na taj isti koncert.

tekstovi koje eventualno nagrađujem za temu moraju se na neki način odnositi na djelo (nešto manje lik) Nenad Romic za Novyi Byte. preciznije: glazba, stihovi, performansi, tehnologija, poslovni model i sl.

t-shirt iz japana dobila je sanja petkovska. bilo je još kandidata ali sam uveo i kriterij veličine i kome bi mogla bolje pristajati. sorry guys ;)

eto.. zivili...

-- novogodišnji update za facebook grupu http://www.facebook.com/pages/Nenad-Romic-za-Novyi-Byte/17196951036

Tue 14 Oct – Exhibition: Boys and their toys


Prvi koncerti su gotovo u pravilu susret s obitelji. Svi smo zajedno zabrinuti oko člana koji ima ispit zrelosti. Dio u kojem sam položio taj ispit je žongliranje s osjećajem neugode. Balansiranje na rubu neugode me teoretski jako zanima, ali u času kad se događa rado bi ga šutnuo preko ograde. Valjda se zato i zove balansiranje ;)

Nadam se da sam naučio razliku između šest ponavljanja i šezdeset ponavljanja. Više je bolje. Vrijeme sa sjajnije strane reflektora prolazi bitno sporije nego pri vježbanju doma. No u isto vrijeme brže biježi. Zajebana kombinacija. Svaki moment koji dolazi neočekivano unosi kaos i pritisak s kojim se teško nositi. Teško je odrediti koliko bi što trebalo trajati.

Osjećao sam se kao da mogu voziti kroz pritisak i očekivanja. Razbijajući očekivanja. Imao sam osjećaj da ponekad prelazim granicu privatizirajući format javnog događanja u ćaskanje s prijateljima. Nekim ljudima je to super. Sudeći po povratnim informacijama. Kad je frka, otpuštam se u emocionalne improvizacije. Rado bi tako nastavio. Volio bi samo da tehnički dio ne proizvodi previše pritiska. Puno je to gumbiju za kontrolirat. Ali kao što rekoh umjesto šest, šezdeset ponavljanja će pomoć.

Dvoje ljudi, performera, mi je oduševljeno reklo da su naučili neke vrlo važne stvari o performansu iz ovoga večeras. Ima tu još gomila obrata za istražiti. Mance i Andy Kaufman. Nakon ovog nastupa rado ću se ponovno pozabaviti njihovim performansima. Stilizirati hodanje po rubu bez preglumljavanja. Osjećam da ću ga jednom već uloviti ;)

Jako sam zadovoljan glazbom i stihovima. Mislim da je to dobar format posredovanja za ono što bih htio raditi. Šezdeset umjesto šest jer puno je to gumbiju za kontrolirati...

I da.. Iako je za vrijeme koncerta teže hendlati članove obitelji, nakon koncerta se pokaže da je vrijedilo imati baš te ljude na svom prvom koncertu. Hvala svima...

Do nekog slijedećeg puta.... Sad napokon kreće serija na kojoj se ne ljudi ne moraju pojaviti jer me vole i jer ih volim. Koliko god se volili ;)

Nenad Romic za Novyi Byte

Često mi padne na pamet da bi bilo dobro sročiti nešto o pametnj buci na koju s vremena na vrijeme budem pozvan pa ju onda i odslušam. Nakon većine takvih nastupa smislim nešto duhovito i onda se zajebavam na tuđi račun. Ljubitelji pametne buke ne ostaju mi dužni. Šalama na moj račun, a i diskriminacijom iz svijeta odabranih koji razumiju, uživaju i kontribuiraju svojim refleksijama u magiji zvanoj pametna buka.

U jednoj fazi slušanja svatko otkrije da uz dovoljno interpretacijskog fine tuninga i koncentracije čovjek može uživati u gotovo svakoj zvučnoj teksturi. Uz uvjet naravno da to ne prelazi granice fizičke boli. Tišina je u tom modelu samo jedna od mogućih tekstura.

Glazba nastala unutar nekog žanra sa relativno prepoznatljivim skupom kanona najlakše okida fluidni svijet osjećaja, raspoloženja i fantazija. Preduvjet je naravno da osoba koja se prepušta toj vođenoj fantaziji nekad već prihvatila taj skup kanona i da ne dvoji da li se nekom od tih kanona vrijedi prepustiti. Tada se lako prepustiti i eventualno birati što je ono najbolje što transcendira te prihvaćene kanone. Na samo pojavljivanje odrednica koje su "neprihvatljive" ljudi odustaju od prepuštanja eventualnoj vođenoj fantaziji.

Najbolji primjer su omraženi "narodnjaci". Rijedak žanr koji se usuđuje uroniti u najdublje emocije svakodnevnog života i najniže ljudske strasti. Uz nešto selektivnog filtriranja pravila po kojima se rade narodnjaci mogu se dobiti sasvim fini fantastični izleti. Hint: ignorirati podrhtavanje glasa i ostale ukrase pri pjevanju + aranžmanske banalnosti. Što onda ostaje? ;) To je već tema za poseban post..

Pametna buka ima svoje kanone. Prvi i osnovni je drone. Neprekinuti meditativni zvuk koji održava minimimum strukture u teksturi. Drugi je uvođenje dovoljnog broja disonantnih zvukova koji ukidaju mogućnost analitičkog perceptivnog uvida u cjelinu u realnom vremenu izvedbe.

Jedan od kanona je i gotovo potpuno izbjegavanje poznatih zvukova instrumenata, a ako je poznati instrument izvor zvuka onda ga se tretira na način kako to ne rade "klasični" instrumentalisti tog istog instrumenta. Postoji još niz tehnika i trikova, ali još jedan bitan koji bi htio naglasiti je glasnoća i čistoća izlaznog zvuka. Cilj je postići sveprisutnost i primat te zvučne teksture u prostoru gdje se izvedba događa. Još jedan postav u kojem slušatelji moraju bogobojazno sjediti i prepustiti kontrolu sveprisutnom totalitetu zvučne teksture. Srećom, ili na nesreću nekih opsesivnih organizatora koncerata, pametna buka je suvremeni proizvod pa ga se ipak često može doživiti i u klupskim prostorima.

Zanimljivo je gledati slušatelje u klupskim prostorima gdje se obično ne sjedi. Većina izgleda kao da sudjeluju u prvom kontaktu s vanzemaljcima koji su se netom spustili na pozornicu, a ostatak koji eventualno sjedi ili ima spuštene poglede izgledaju kao da su vanzemaljci preuzeli potpuno kontrolu nad njima.

Dati povjerenje nekome da te vodi kroz fantaziju je velika privilegija vodiču. Šaman, psihoterapeut, filmski redatelj, glazbenik, predavač, sugovornik... Nije čudo da su se u društvu stvorili brojni rituali, procedure, dinamike i sustavi pravila o tome tko zaslužuje reputaciju dobrog vodiča u fantaziju.

Sustavi reputacije za Vodiče kroz pametnu buku su, iz mog iskustva, čista lutrija. Neki, priznati i preporučeni, su potpuni šarlatani i nadam se da će ih u budućnosti zamijeniti onelineri u SuperCollideru, pythonu, lispu ili bilo kojem drugom jeziku s dobrim list comprehensionom, a drugi su šamani koje je blagoslov imati uza se na svakom dobrom fantastičnom putovanju.

No i sa šamanima i sa šarlatanima mi je problem da ih ne doživljavam kao autore čiji je rad distinktivan. Za mene, distinktivnost je bitna odrednica autorstva.

Uvijek imam osjećaj da je koncert pametne buke jedna kolektivna aktivnost gdje se neki broj ljubitelja fantastičnih putovanja okupi i u tišini, pa onda i u buci, svako sam, iako u grupi, otisne na putovanje.

Znam neki broj ljudi koji će istu stvar reći za bilo koji glazbeni koncert, no mislim da je to nepotrebno mistificiranje i usput neprepoznavanje semiotičkog potencijala etabliranih formi pop kulture. R'n'r i klupska glazba barata u prostoru minimalnih zajedničkog nazivnika narativa i arhetipskih plemenskih i drugih odnosa sa Bogom koji se utjelovljuje. Eksperiment, iskorak i eventualna subverzija tih odnosa razvija se hibridizacijom komunikacijskih formi. Znači uvođenjem komponenti teatra, stvaranja konteksta oko Autora i njegovog Djela i slično. So far so good. Voliš ne voliš. Uzmeš ostaviš. Kaj god.

Kod pametne buke mi smeta što umjesto da bude nevidljivi Radnik/Vodič kolektivne meditacije, u snobosvkom društvenom twistu, mistifikacijom i preseravanjem dobiva nezasluženo mjesto Autora/Boga. Tako novo posložen kontekst bi mi omogućio da se opuštenije prepuštam meditativnim putovanjima i vjerojatno nekog šarlatana prebacio na listu šamana, no ono što mi se čini bitnijim je da bi se izgubila potreba rasprave o šarlatanima i šamanima. Glupo uho bi volilo pametnu buku.

Ruke, noge, kukovi i dupe v0.3

lyrics / tekst:
- - - -
noge su u guzici i
ruke u ramenima a
kukovi su tu da
pokreneš te ruke, noge, kukove i
dupe
- - - -
trivia: svirao sam novu Yamaha EZ-TP trubu kaj mi ju je dubravka_ kupila u Tokyu..

ovo je otišlo na facebook grupu Nenad Romic za Novyi Byte pa najavljujem da se ista nagrada može dobiti i sudjelujući na last.fm-u.

"facebook aktivističke grupe, čak ni one koje spašavaju planetu, nikada ne traže nikakvu akciju do one oko pridruživanja grupi. zato sad eto žešćeg iznenađenja grupi kojoj pripadate.

pripremam nastup uživo i biram desetak pjesama koje ću izvoditi.

majicu (iz privitka) dobit će ona persona koja napiše koje bi dvije (ili više) stvari htjela čuti na koncertu. i naravno zašto. kako je samo jedna majica u igri ako se slučajno pojavi više od jednog suvislog prijedloga ja ću odlučiti kome ide ta majica. već sam na kraju trećeg paragrafa, a ništa duhovito nisam napisao.

ja ću također sudjelovati u natječaju jer mi se sviđa majica. (to je bila ta pripremljena duhovitost za četvrti paragraf, a koja je ispala iz trećeg jer je mogla doći na red tek nakon duhovitosti koja samu sebe niječe u trećem paragrafu).

ako se netko nakon ovog mejla isključi iz grupe neka ne očekuje da će dobiti majicu iz privitka. zato može očekivati da ću mu/joj u jednom trenutku ukrasti neku majicu. za kaznu.

nadam se da nema nijedan fan koji priča samo engleski jer mi se nikako neda sad ovo sve prevoditi. pogotovo šale koje su baš nekako sofisticirane pa su tako i neprevedive.

pzdrf

nenad romić za novyi byte iz sappora u japanu

p.s. kupio sam u japanu korg padkontrol. prejebena spravica."
http://www.last.fm/music/Nenad+Romic+za+Novyi+Byte/+images/8604079